Borba za povratak u župnu kuću u Kljacima

6.kolovoza 1959. Došao sam prvi put u svoju župu kao novoimenovani župski vikar Kljaka da držim djeci vjeronauk. Dj’eca su se lijepo odazvala. Oko 100 djece, došlo je da se pripremi za prvu sv. Pričest. Gledali su me s nekim nepovjerenjem. To je i razumljivo, jer svećenik već 13 godina ne boravi u župi a i nedjeljnu misu nemaju redovito. Nadam se ipak, ako Bog da, da će u mene steći povjerenje, kao svog duhovnog pastira.

9.kolovoza 1959. Danas sam imao prvu župsku misu u župi. Naroda malo, jer nije redovita misa, pa su došli samo oni bliži koji su čuli da je došao novi župnik i da će biti sv. Misa. Lijepo su me primili. Željeli bi i da stojim u Kljacima, ali to za sada nije moguće, jer nema stana. U župskom stanu je škola.

15.kolovoza 1959. Kroz ovaj mjesec idem 6 puta sedmično držati vjeronauk. Držim i nedjeljom prije sv. Mise. S djecom sam se već upoznao i približio im se. Više me ne gledaju onako nepovjerljivo kao prije. I danas na sv. Misi malo svijeta. Velika Gospa – pa kažu da je mnogo svijeta išlo u Sinj na zavjet.

30.kolovoza 1959. Danas je bila prva sv. Pričest. Skupilo se mnogo naroda. Uoči ovoga dana govorio sam djeci o velikom i važnom danu njihove prve sv. Pričesti. Skupa sa djecom uredio sam crkvu – ono što se je moglo – a osobito veliki oltar. Narodu je to odmah ,,upalo u oči.” Svi su se divili.

Prije sv. Mise djeca su se poredala niz crkvu. S jedne strane muški, s druge ženske. U crkvi nema banaka (klupa) pa su klečali onako po podu. Zatim smo u dvoredu išli do krstionice, da djeca obnove svoj krsni zavjet. Kad su djeca jednoglasno ponavljali obećanja, učinjena na sv. krštenju, preko kumova, bilo je lijepo i ganutljivo. Poslije obnove krsnog zavjeta opet smo krenuli prema oltaru, pjevajući lijepu pjesmu ,,Sad hajdemo mi k oltaru.”

Počela je sv. Misa preko koje je bila sv. Pričest. Poslije nego li se je svećenik pričestio, rekao je nekoliko riječi o ,,Božanskom gostu, najboljem prijatelju malenih” koji, evo, hoće da se nastani u njihovim nevinim srcima. Zatim je svakome po prvi puta pružio nebesku Hranu – Isusa još jedan lijepi događaj na današnji dan bio je, kada je na pričesnu klupu kleklo 6 mladića, koji do nekoliko dana idu u vojsku. Nek ih Bog čuva! I ostalih je priličan broj pristupilo stolu Gospodnjem – 30. Ukupno je bilo 90 sv. Pričesti. 54 prvopričesnika i 36 ostalih.

Fra Dominik Radić, župnik u Kljacima (1959.-1961.)

4.listopada 1959. Danas sam uselio u konobu župske kuće. Na magarcu sam preveo iz Graca krevet i nešto robe (2 sukanca). To mi je čitavi namještaj. U konobi sami đubar. lako je bila nedjelja prihvatio sam se posla. Nešto sam izbacio vani, a nešto smeo u jedan kut, gdje je ostalo nekoliko dana, dok se i to nije izbacilo. U čišćenju mi je stara Manda Kušeta r. Ojdanić i moj kolega O. fra Šimun Šipić – kapelan Drniša. Došao je biciklom iz Drniša da mi tako koji dan bude pri ruci.

Nadošla je i noć. Trebalo se starati za dva ležaja. Brzo smo se snašli. Za mene krevet a za njega dvoja nosila (za mrtvace). Spojili smo jedna uz druga, metnuli nešto robe odozdo, a za pokrivač platno na kojemu piše ,,Pokoj vječni daruj mu Gospodine”, s kojim se pokrivaju mrtvaci kad ih nose na pokop. Tako je moj vrijedni kolega O. fra Šimun veoma slatko spavao dvije noći, a onda je otišao na svoju dužnost.

Ostao sam sam, zapravo ne sam, nego jedna legija miševa – štakora, veliki kao mala mačka. Nisam imao ni svijeće, pa sam iz crkve uzeo vječno svjetlo – lumin. Dobio sam 6 jaja. I gle jednog jutra nalazim samo čašu od lumina i olupine od jaja. Došli moji podstanari – štakori, popili jaja, pojeli plovak od pluta za lumin, popili ulje i vodu iz čaše, a ostala čaša potpuno čista. Dosadili su mi pa sam im druge večeri postavio 17 meka namazanih otrovom, koje su prve večeri sve pojeli i više se nije čuo ni jedan. Svi pokrepali ili iselili. Dalje što se zbilo mislim da nije mnogo važno da ovdje spominjem.

Vatre ni ognjišta nemam. Vrt i ograda opustošeni. Tri mjeseca se već hranim konzervama i ostalom suhom hranom. I želudac već počeo protestirati. Konačno sam se nekako snašao, zahvaljujući veoma uslužnom učitelju Mirki Glumcu, ličaninu, pa sam svoj podrum osvijetlio električnom strujom. Sad se je moglo nešto na rešou i spremiti, barem nedjeljno jedanput. Ipak velik napredak. No nekada bi bilo tako dobro kuhano da bi morao nogama zaprijeti na zid da otkinem zalogaj na pr. mesa. ,,0j vi gorski svećenici.”

Premda sam prije, 12. IX. 1959. dao školi, koja se nalazila na katu župske kuće, otkaz, kako slijedi iz ugovora učinjenog između NOK Drniš – odjel za prosvjetu i kulturu i ondašnjeg župnika O. Vitomira Štiha, meni 10. X. 1959. stiže od N.0.0. Drniš ,,Nalog o prisilnom iseljenju” pod brojem 01:7337/1-59., od 6. X. 1959., potpisan od samog predsjednika Općine N.N., koji doslovno glasi ovako: „Nalog za prisilno iseljenje Za: fra Dominik Radić, župnik župe Kljaci. Naređujem Vam, da u roku ,,0dmah” ispraznite prostorije koje ste samovoljno i bespravno zauzeli u zgradi župskog ureda Kljaci, a koje prostorije zakonski koristi Osnovna škola Umljanovići i prosvjetni radnici iste škole.

Stara župna kuća u Kljacima nalazila se nasuprot sadašnje. Ulaz je bio okrenut prema jugu.

U koliko predaju ne izvršite u roku odmah, iseljenje ćemo izvršiti prisilnim putem i k tome zaračunavati sve troškove na Vaš teret koji će uslijediti povodom prisilnog iseljenja (troškove oko prevoza radnika i službenika, dnevnice radnika i službenika, prevozne troškove oko prevoza i prenošenja Vaših stvari i sl).

1. F. S. N.

M.P.    Predsjednik:

N.N. v.r.“

Na ovaj nalog odmah je upućen odgovor, jer sam potpuno zakonski uselio u svoju kuću. Upozoren je NOK Šibenik na ovu nezakonsku odluku NOO Drniš.

Prvoga studenoga baš na dan Svih Svetih održan je u samom selu zbor birača na kojemu je predsjedatelj iznio, da treba naći mjesto za školu, jer je dobio naređenje da se kuća vrati vlasniku – župniku. Našla se dva mjesta kod privatnika, koji su pristali da u njihovoj kući bude škola. Učinjen je zaključak.

Slijedeće nedjelje je opet sve opozvano. Ili škola ili fratar. Dakle fratar neka seli. Iz ovoga se vidi što se dalje zbivalo do 19. XII.

19- 20.prosmca 1959. Zimska, hladna, burna noć. Tama je već pala na zemlju. Molim brevir i očekujem prijatelja sjedeći na krevetu (nemam stolice). Najednom netko zakuca na ulaznim vratima. Misleći da je vjerni prijatelj, veselo odgovorim ,,naprijed”. No iznenadio sam se. Najednom se preda mnom stvoriše pet lica: N.N, N.N., N.N., milicioner, N.N., milicioner i učitelj N.N.

,,Dobra večer” – „Dobra večer”. Vođa N.N. kazao je namjeru zašto su došli ovim riječima: „Druže Radiću mi smo došli da vas iselimo iz nus prostorija škole.” ,,Kakove nus prostorije škole?”

Upozorio sam ih na nezakonitost njihove namjere i tražio da napuste moju kuću. Na to su oni pokazali nekakav papir, tobože nalog od Općine da moram iseliti. No taj nalog nisu meni predali niti su mi ga pročitali.

,,Druže Radiću, iznesite stvari napolje.” Opet sam ih upozorio na nezakonitost njihova postupka i tražio da napuste kuću.

,Ako vi ne ćete, iznijet ćemo mi na silu, zato uklonite svoje knjige sa stola da vam ih vjetar ne raznese”, nastavio je N.N..

,,Ako je sila a ne zakon, ja ne mogu ništa protiv petorice.” Ali i dalje sam ostao mirno sjedeći.

Opet daje nalog N.N. – Zlatonji da iznosi stvari. Ovaj se je na prvi mah opro, jer da zato nije plaćen, a zatim su se obadva, prihvatila posla.

Izišao sam vani i našao dva čovjeka da budu kao svjedoci ovog grubog protuzakonitog postupka. Ove je odmah N.N., milicioner grubim riječima otjerao.

Iznešene su sve moje stvari napoIje, osim mene i kreveta na kome sam sjedio. Opet naređenje da se dižem sa kreveta. Kad to nisam učinio, bio sam nasilno zbačen s njega. Iznijeli su i krevet. Sada je slijedilo pisanje zapisnika kojeg je diktirao N.N.. Na svršetku su upitali mene, da li imam što izjaviti za zapisnik. Rekao sam nekoliko riječi, na što je opet N. N. preinačio moju izjavu riječima: »Ne to pisati nego ovo…” Nadodao sam, da iza toga metnu, da je to njegova izjava a ne moja. Opet me je upitao da li imam još što iznijeti u zapisnik. Tražio sam da se unese, da mi nisu dali da izjavim ono što sam mislio. Na to je nedovršen i nepotpisan zapisnik zatvoren. Zatim su tražili da iziđem. Pošto nisam to učinio, bio sam iznesen na rukama dvaju milicajaca pred vrata kuće, koja su zatvorili i zapečatili. Kad sam rekao da ću opet iste noći unutra N.N. je nadodao, da ću onda i život unutra izgubiti. Odoše valjda oko 10-11 sati i još mi smijući se dobaciše ,,Laku noć!”

Ostao sam sam. Da malo zaspem, jer sutra je nedjelja pa treba na dužnost. Ali kuda. Ovdje na putu na svom krevetu. Već se sakupio narod oko mene, iako je hladna zimska, burna noć, a kazaljka na satu se već bliži svom svršetku – još malo i pola noći.

Nema spavanja. Treba na put u Drniš protestirati za ovako grubi čin. Nađosmo kočiju i dva konja i uputismo se po hladnoj noći u Drniš, Koprtla Marko i Stipe Ojdanić p. Filipa i ja. Brzo dođosmo u Drniš. No nigdje nikoga, sve spava. Uputismo se opet nazad. Najprije se svratismo u stanicu Narodne milicije u Gracu. Tu nas nelijepo otpremiše. Vratismo se u Kljake. Do zore se malo odmorili pred kućom na ledu, tako je osvanulo i nedjeljno jutro. Kad se narod počeo kupiti i vidio što se desilo te noći, može se zamisliti kako je to na njih djelovalo. Sv. Misa je bila kao i obično.

Sutradan odoh u Split, a sve ostavih onako pred kućom. Vratio sam se i očekivao što će se dalje desiti. Dvije noći sam noćio pred kućom na iznesenom krevetu, dvije u crkvi, a jednu u selu.

Približavao se i Božić. Na Badnju večer pravio sam u crkvi jaslice kod oltara Gospe od Karmela a na oltaru je bio moj krevet. Zar ne da je to lijepo. lako je bilo i teško, ali je ipak to bio najljepši doček za porođenje Kristovo.

Kad se već počelo smrkavati, dođoše dva službenika sa Općine, donesoše odneseni ključ, uniješe moje stvari unutra, dadoše mi ključ i odoše.

Tako opet dobih svoje pravo.

Božić, 1959. Strašna kiša. U konobi hladno i vlažno, kao u štalici. Zbog ovih neugodnosti nisam mogao misliti, da spremim nešto za pojest. Kupit u blizini nema ništa. Završih sv. Misu, i onda umoran i gladan pođoh leći. Uto dođe i prijatelj, otvori svoju torbu, izvadi dobar komad pečene prasetine (na ražnju) i kruha, dobro se najedoh….

Što se dalje dešavalo mislim da nije važno spominjati.

Dao sam se na rad. Dođe mi brat i dva prijatelja. Za dan dva uredimo u konobi nešto kabine – ograđene lesonitom, da barem nekako bude odgovarala za spavanje i stanovanje.

1 – 15. siječnja 1960. Od prvog do petnaestog išao sam u blagoslov kuća. Narod me lijepo primao, osim nekolicine koji nisu htjeli blagosloviti svoju kuću. Snijeg, poledica…

7.rujna 1960. Uz veliku muku i napor, napokon sam dobio čitavu župsku kuću i istoga dana uselio u nju.

Fra Dominik Radić, iz Baške Vode, župnik Kljaka (1959.-1961.)

(Imena i prezimena osoba sačuvani su u kronici koja se čuva u arhivi župe!)

(Kronika župe Kljaci, od 1959. -1960.)