BANOVAČA

Banovača je izvor u Otavicama kod kuće Meštrović u koji je uzidana rimska stela (nadgrobni spomenik) s prikazom konjanika. Na spomeniku prevedeno piše: VERCAIUS, SIN MARKA, KONJANIK NOVE CLAUDIAE IZ VARCIJANA, OVDJE JE POKOPAN. SPOMENIK PODIŽE SIN MAXIMUS.

Ovaj spomenik i izvor pokraj puta imali su bumu sudbinu, a ovaj put osvrnut ćemo se na sukob Turaka s kliškim uskocima na čelu s banom Neorićem 1538. g., u doba Turskog vladanja ovim krajevima. ,,Ban Neoric”, čije ime nosi jedna drniška ulica, potječe iz jednog povijesnog izvora, Cronaca d’ignoto, Bullettino di arheologia es. D. VI, str. 16. 1883. g. U njemu se spominje, viceban (zamjenik bana ili banovac) zapovjednik Neorića.

Neorić je, uz Klis, najdulje odolijevao Turcmia, pa čak i nakon smrti Petra Kružića, legendarnog zapovjednika (kapetana) Klisa, uskočki zapovjednik Neorića nastavio je s napadima na Turke diljem Zagore. Tako je došlo do sukoba uskoka s drniškim Turcima na čelu s dizdarom (zapovjednikom tvrđave) 1538. g. na Banovači u Otavicama kod Drniša.

Pobijena je cijela skupina sa zapovjednikom na čelu. Nakon toga ostali stanovnici sela Neorića bježe pred Turcima u Senj. Ovaj podatak nekritički donosi dr. fra Karlo Kosor u svom radu, Drniska krajina za turskog vladanja, a onda naš ,,Ban Neorić” dobiva svoju ulicu u Drnišu.

Nekoliko riječi o toj slavnoj hrvatskoj obitelji. Obitelj Neorić je jedna od nekoliko plemićkih (didićkih) zagorskih obitelji. Rodonačelnik obitelji mogao bi biti Bogdan Neorić kojega hrvatski povjesničar Miho Barada spominje kao didica 1270. godine, a imao je sinove Jakšu i Cipronju. Uz njega se spominje i brat mu Koren te njegov sin Marin.

Neoriće spominje i fra Stjepan Zlatović i to Orša 1203.g. Kasnije se spominje i Ivanko Utišinov Neorić 1394. godine.

Neoriće spominje i fra Andrija Kačić Miošić i kaže: ,,…a od Muća bana Neorića zagorskoga po izbor plemića…” kao sudionika na svadbi bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (Kristića) što je bilo oko 1450. g. Obitelj se kasnije jednim djelom pred Turcima seli u Hum (kasnije ih nalazimo kao Korjeniće grbom i rodoslovnim stablom Neorića), a drugi dio se pridružuje senjskim uskocima po mišljenju kolege Krešimira Kužića.

Pitanja koja nam se nameću u slučaju ,,bana Neorića” su: Kako može zamjenik kapetana biti viceban i kako je zapovjednik Neorića postao ban Neorić. U to vrijeme hrvatski banovi su bili Tomo Nadaždy i Petar Keglević, a zapovjednik (kapetan) Kliške tvrđave bio je Petar Kružić. Njegov zamjenik bio je zapovjednik Neorića (bez imena). Moguće je da je Kružićev zamjenik stvamo bio netko prezimena Neorić, ali to u izvoru ne piše. Nemoguće je da je zamjenik kapetana banovac, a pogotovo ban.

Na kraju valja reci da ,,bosanskog bana Neorića” spominje i Nikola Štruk u radu Rodoslovno stablo popa Kristifora Korjenića u Prava Crvena Hrvatska VII, br. 312. 18. 02. 1911. g., ali to po našim podatcima nije ,,ban Nehorić” koji se sukobio s Turcima kod Banovače.

Davor Gaurina, prof.