Župa Kljaci

Župa sv. Ilije prostire se jugoistočno od Graca, od Moseća do Svilaje.

“Bogoljubni puk učini nastojanjem o. A. Mlinara župnika g.g. 1871”

Župa se sastoji od četiri naselja: Kljaka, Umljanovića, Čavoglava i Mirlović polja. Doba narodnih vladara – prve samosta  lne Hrvatske Države, vrijeme razvoja i jačanja jezika, vjere, kulture, arhitekture jednom riječju svekolikog nacionalnog identiteta ostavilo je bogatog traga i u ovoj župi. 

Zajedništvo naroda i vladara omogućilo je utemeljenje i razvoj iskazanih vrednota, što se posebno očitovalo u sakralnoj arhitekturi. Ovaj prostor to upravo potvrđuje, jer su nedaleko današnje Župne crkve sv. Ilije u Kljacima pronađeni ulomci oltarne pregrade starohrvatske Crkve iz IX. do X. stoljeća, a koji se čuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

 Župna crkva sv. Ilije u današnjem obliku izgrađena je 1871. godine, a samostalna župa je postala još 1832. godine.
Naime, u XVIII. stoljeću selo Kljaci je bilo pod Drnišom, a kad je postala posebna kapelanija, s njom je do 1797. godine upravljao župnik Graca. Godine 1832. župa se potpuno osamostalila, a posluživali su je franjevci iz Visovca. Župne matice su se sačuvale od godine 1710. na Visovcu.

Župna crkva sv. Ilije postojala je od davnine, ali je nova sagrađena godine 1832. Na pročelju ima uz vrata dva mala prozora a iznad ružu. Zvonik je na preslicu. Godine 1971. crkva je popravljena. U novije vrijeme, od godine 1963. do 1978. djelomično je obnovljena. U 1998 i 1999. postavljen je novi krov na crkvi. Iznad prezbiterija je postavljena kosa betonska ploča, nova drvenarija i cigla. Lađa crkve prekrivena je novom drvenarijom i ciglom. Godine 1997. obnovljen je teško oštećeni zvonik. Zvona su elektrificirana. Sva instalacija struje obnovljena godine 1999. Unutrašnjost crkve oštećena granatiranjem također je 1999. obnovljena. Veliki oltar godine 1904. napravio je klesar Zeffirino Grassi iz Splita. Osim toga, u crkvi su dva oltara sv. Ilije i Gospe od Karmela.
Oko crkve je groblje.

Dijelovi oltarne ograde, i to četiri pluteja, dva pilastra i tri ulomka oltarne grede crkve iz IX ili X. st. pronađeni na području današnje crkve Sv. Ilije u Kljacima. Ulomci se čuvaju u Muzeju HAS u Splitu

Stara župna kuća podignuta je početkom XIX. stoljeća, a godine 1824. dobila je i gornji kat. Kako je kuća potpuno propala, provincija je godine 1977. sagradila novu kuću blizu stare. U njoj je vjeronaučna dvorana. Za vrijeme Domovinskog rata župa je bila dijelom pod okupacijom. Mnogi objekti su teško oštećeni ili uništeni. Župna crkva je nekoliko puta pogođena granatama. Veliki broj župljana je u obrani sela ranjen ili poginuo. Župa se raselila zbog ratnih opasnosti. Poslije prestanka ratnih opasnosti u župu se vratilo oko 190 obitelji, uglavnom starije dobi, ukupno 346 stanovnika.

Inicijativom Marka Perkovića Thompsona počela je izgradnja filijalne crkve  Hrvatskih mučenika u Čavoglavama.
Crkva Hrvatskih mučenika blagoslovljena je i posvećen oltar 20. 09. 2014. Blagoslovio je i posvetio oltar o. Ante Ivas, biskup šibenski  te je tom prigodom proglasio i mjestom molitve za domovinu

2009. godine je dovršena i mrtvačnica i uređenje prostora oko groblja u Kljacima, koji služi kao parking, pa je poslijeratna obnova na župnim objektima u stanovitoj mjeri zaokružena, premda bi trebalo još dosta toga napraviti.

Umljanovići

Umljanovići su selo sa dugom i možda najznačajnijom poviješću na ovim prostorima. Na području koje se naziva Balina glavica izdizao se u prvim stoljećima naše ere jedan o značajnijih gradova unutrašnjosti Dalmacije – Municipium Magnum. Kao značajna točka na putu od Salone prema unutrašnjosti kontinenta, grad je više stoljeća funkcionirao kao urbani centar  

U desetljećima prije rođenja Isusa Krista na istom se mjestu nalazio Ilirski Dalmatski grad-utvrda Sinodium. O velikim danima tog mjesta pisali su i najveći rimski kroničari i povjesničari poput Apiana i Strabona. Pod zidinama danas nepostojeće utvrde teške je bitke vodio i prvi i najveći rimski cezar Oktavijan August – čovjek o kojem piše čak i Sveto pismo. Isti je 30-ih godina prije Krista do temelja razorio Sinodium kao znak odmazde za teški poraz kojeg je desetak godina prije na istom mjestu rimska vojna sila doživjela od strane ratobornih i nikad do kraja pokorenih Dalmata. Više od četiri tisuće rimskih glava palo je pod padinama Baline glavice, a zarobljene zastave i simboli postrojbi bile su znak velike snage te utvrde dugo godina.
Danas, odnosno prema popisu iz 2001. Umljanovići broje 153 stanovnika, dok su davne 1948. brojali čak četiri puta više: 624, a još 1971. čak 590 ljudi. Kao i u drugim naseljima općine Ružić većina se ljudi kao osnovnom ili usputnom djelatnošću bavi poljoprivredom i stočarstvom, dok su ostali zaposleni po poduzećima ili jer riječ o umirovljenicima.

Mirlović Polje

Na strmim padinama Svilaje iznad izvora Čikole, tik do Čavoglava na Petrovo polje motri Mirlović polje. Naselje kao da dugim rukama sa rubova planine grli plodnu zemlju što se nekoliko kilometara niže širi u najveće poljoprivredno područje ovog dijela Dalmacije.  
Stočarstvo, pretežno ovčarstvo, uz skromne poljoprivredne resurse, od pamtivijeka je bila glavna djelatnost stanovništva.  
U Domovinskom ratu selo je teško stradalo, što od pljačkaških hordi koje su uništavale sve hrvatsko u okupiranom dijelu sela, do teškog razaranja onog malog dijela koji nije pao u srpske ruke. U svakom slučaju sva materijalna dobra do oslobođenja bila su totalno uništena, a život je izgubio i veći broj mještana u uniformi Hrvatske vojske.
Mirlović polje je prema popisu iz 2001. godine imalo 165 stanovnika što je trećina prijeratnog broja.

Čavoglave

Čavoglave su od Domovinskog rata postale najpoznatije naselje današnje općine Ružić, nekadašnje općine Drniš, pa i mnogo šire. Takvu popularnost imaju zahvaliti ponajprije jednom čovjeku: Marku Perkoviću Thompsonu. Zahvaljujući njegovoj istoimenoj pjesmi – koju bez pretjerivanja možemo nazvati i najpoznatijom  budnicom Domovinskog rata. Pjesma “Čavoglave” danas  je nematerijalana kulturna baština iz Domovinskog rata. U njoj je opjevana  odlučnost ljudi dalmatinske zagore u obrani svojih domova, a što je na nacionalnoj razini prihvaćena kao svojevrsni znak pripadnosti rodoljubima hrvatskog naroda.