Župa Gradac

Župa Rođenja Blažene Djevice Marije
Naselje Gradac, u općini Ružiću Šibensko-kninske županije, smješteno je u jugoistočnom dijelu Petrova polja. Ime je dobilo po tvrđavi – gradu koju su podigli članovi obitelji Šperović. Na mjestu današnje crkve bila je starohrvatska crkva, a moguće i starokršćanska. Ona se održala kroz cijelo razdoblje turske vladavine. Neko vrijeme je bila  hodočasnička Gospina crkva, kako svjedoči g. 1693. fra Ignacije Vukasović. Tada je selo još pripadalo petropoljskoj župi, ali već g. 1700. nastala je samostalna župa skupa sa selom Kljacima. God. 1832. Kljaci su se odcijepili od Graca. Župu su posluživali visovački franjevci.

Danas su u župi ogranci: Gradac, Otavice, Ružić, Gornji i Donji Moseć, Gornji Sedramić, Umljanovići, Kričke (1 obitelj), i Baljci (napušteno).

Stare matice od g. 1710. do 1740. čuvaju se u arhivu visovačkog samostana (Knj. 103-108). Župne matice stradale su u Domovinskom ratu.

Transkripcija: Državna vojska zauzela je pomoću i dopuštenjem gospodina Boga mjesta u susjedstvu Drniša u dijelu širokoga polja zvanog Petrovo polje (Petrovopolje), u kojem se nalazi trošna crkva koja je naslovljena Blaženoj Djevici, smještena u mjestu i selu zvanom Gradac, a Mate Vulić u ime zajednice kršćana rečenog sela koji javno ispovijedaju latinski obred ponizno je zatražio dopuštenje da tu crkvu obnovi, da bi zatim odobrenjem Ordinarija mogao obavljati svoje pobožnosti i istima se moglo podjeljivati svete sakramente, na utjehu njihovih duša. Mi smo naklonjeni utješiti tako zaslužne podanike razmišljajući da su položaj i sva mjesta što su u tim susjedstvima javnog (državnoga) prava (državno vlasništvo) kao osvojena od vojske ovoga Prejasnoga Gospodstva i da su crkve još položene na istim zemljištima javno pravne zaštite (državnog patronata). Zato s ovlašću generala…. Udjeljujemo dozvolu rečenim novim podanicima što borave u navedenom selu koji su latinskog obreda, da mogu na vlastite troškove obnoviti rečeni sveti hram, za gore spomenute objekte, da tko god bio ne smije priječiti njihov rad i spomenutu obnovu, osobito(?) oni grčkog obreda, …..? Božo Kolar, njihov harambaša (?), uz kaznu izgona (progonstva), zatvora, galije, konfiskacije dobara i drugih…. Zadar,16. siječnja 1692.

Župna crkva Svete Marije bila je prvotno posvećena sv. Petru. Ona je iz starohrvatskog vremena, a moguće i ranije. Iz tog razdoblja je pleter uzidan iznad pobočnih vrata. U zid su uzidana vrata s predromaničkim ukrasom (XI. st.) a ima i drugih ulomaka starih ukrasa. Početkom XVIII. st. crkva je obnovljena. Novu crkvu je sagradio fra Gašpar Vinjalić g. 1752. – 1757. Crkva je g. 1771. obnovljena, o čemu svjedoči natpis iznad vrata. I kasnije je više puta  popravljana, kao g. 1897. kad je nadozidan prezbiterij. Sakristija je podignuta g. 1856. God. 1963. crkva je obojana i g. 1971. preuređena prema novim liturgijskim propisima. God. 1981. provedeno je prvo sustavno arheološko istraživanje toga lokaliteta, sondiranjem na četiri mjesta uokolo zidova crkve i tri lokacije u arealu groblja. Crkva, oštećena u potresu,  temeljito je obnovljena prije Domovinskog rata (1988.-1990.) pomoću Ministarstva kulture RH.

Crkva je jednobrodna s apsidom. Na pročelju su dva prozora uz vrata. Na vratima je nadvratnik ukrašen pticama i pleternom ornamentikom. Iznad njega je polukružna udubina i u njoj je natpis o obnovi crkve a iznad mala niša s nevješto izrađenim Marijinim kipićem. Iznad je velika kamena rozeta u obliku pokaznice a uz nju franjevački grb i geometrijski ukras. Pročelje završava zvonikom na preslicu s dva zvona.

U unutrašnjosti zidovi su pri vrhu ukrašeni polulukovima od gipsa. Jednako i triumfalni luk je ukrašen od domaćih majstora.

Glavni oltar je od mramora. Na njemu je kip Bezgrješne (Tirol). Predoltarska je pregrada, danas vertikalno smještena u prezbiteriju, od mramora s baroknim anđelom koji usred bogate igre lišća drži girlandu. Uz trijumfalni luk su oltari, jedan s tabernakulom koji je prije bio na velikom oltaru a drugi sv. Josipa. U lađi je mramorni oltar sv. Ivana Krstitelja. U crkvi ima barokna slika Gospina na drvetu, slika Gospe s Djetetom, sv. Franjom i sv. Anom, barok na platnu te staro drveno raspelo.

Oko crkve je groblje na kojem ima ostataka rimskih sarkofaga i nadgrobnih ploča.

God. 1993. srpski pobunjenici su crkvu srušili do temelja. Prije njezina ponovnog podizanja izvršena  su zaštitna arheološka istraživanja (1996. i 1997. god.) pri čemu je otkrivena djelomično očuvana starohrvatska crkva, unutar gabarita veće crkve, i ulomci kamenoga crkvenog namještaja sa starohrvatskim pleterom koji su je resili. Ispod crkve je napravljena kripta (zbirka starina). Obnova crkve je izvedena  po metodi faksimila s čime se složilo  Ministarstvo kulture RH koje je financiralo glavne građevinske radove a dijelom i obrtničke.

Uz crkvu se nalazi prostrano srednjovjekovno  groblje u kojemu se istraživanjem došlo do vrijednog arheološkog materijala, važna za izučavanje kronologije srednjovjekovnog nakita kod Hrvata.

Crkva sv. Martina  na Moseću izgrađena je g. 1890. do stare kapele.

Kod stare župne kuće je kapela sv. Katarine, sagrađena g. 1771. Iz jednog se pisma zna da je g. 1771. nabavljan iz Venecije slika sv. Katarine za 12 cekina. U Domovinskom ratu  srpski pobunjenici srušili su joj krov a unutrašnjost devastirali. God. 2003. kapela je obnovljena.

U Gornjem Sedramiću je g. 2003. podignuta kapelica sv. Ane. Uz nju je, u spomen parku,  g. 2004. podignut mramorni križ u čast svih žrtava II. svjetskog i Domovinskog rata s područja Sedramića Gornjeg i Donjeg.

God. 1932. u Otavicama podigao je mauzolej Ivan Meštrović koji je umro g. 1962. i tu pokopan. U crkvi je oltar i freske ak. slikara Joze Kljakovića. Ona je pod državnom zaštitom (Reg. br. 347, rj. 24/140-67). Objekt je za vrijeme Domovinskog rata devastiran (brončane vratnice s portretima članova obitelji su nestale, oštećeni su kameni reljefi u unutrašnjosti crkve, oskvrnjeni su čak i grobovi). Crkva je iznutra obnovljena g. 1998.

U Ružiću je g. 1900. sagrađena kapelica.

Župna kuća, stara, bila je izgrađena g. 1771. Više puta je popravljana i nadograđivana. Budući da je narod većim dijelom sišao prema polju, franjevci su izgradili g. 1963. novu kuću u Donjem Gracu kod župne crkve. Uz kuću je g. 1978. podignuta i velika vjeronaučna dvorana. U Domovinskom ratu župna kuća je zapaljena. Izgradnja nove na drugoj lokaciji započela je g. 1998. a završena 2000. godine. Garaža uz kuću i okoliš uređen je 2001. godine.

Od  1995. do 2010. godine župa je dva puta godišnje izdavala župski list “Gradac”.

Župa pripada Drniškom dekanatu Šibenske biskupije.