{"id":417,"date":"2025-10-04T18:02:10","date_gmt":"2025-10-04T17:02:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/?p=417"},"modified":"2025-10-04T18:06:25","modified_gmt":"2025-10-04T17:06:25","slug":"borba-za-povratak-u-zupnu-kucu-u-kljacima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/?p=417","title":{"rendered":"Borba za povratak u \u017eupnu ku\u0107u u Kljacima"},"content":{"rendered":"

6.kolovoza 1959.<\/strong> Do\u0161ao sam prvi put u svoju \u017eupu kao novoimenovani \u017eupski vikar Kljaka da dr\u017eim djeci vjeronauk. Dj’eca su se lijepo odazvala. Oko 100 djece, do\u0161lo je da se pripremi za prvu sv. Pri\u010dest. Gledali su me s nekim nepovjerenjem. To je i razumljivo, jer sve\u0107enik ve\u0107 13 godina ne boravi u \u017eupi a i nedjeljnu misu nemaju redovito. Nadam se ipak, ako Bog da, da \u0107e u mene ste\u0107i povjerenje, kao svog duhovnog pastira.<\/p>\n

9.kolovoza 1959.<\/strong> Danas sam imao prvu \u017eupsku misu u \u017eupi. Naroda malo, jer nije redovita misa, pa su do\u0161li samo oni bli\u017ei koji su \u010duli da je do\u0161ao novi \u017eupnik i da \u0107e biti sv. Misa. Lijepo su me primili. \u017deljeli bi i da stojim u Kljacima, ali to za sada nije mogu\u0107e, jer nema stana. U \u017eupskom stanu je \u0161kola.<\/p>\n

15.kolovoza 1959.<\/strong> Kroz ovaj mjesec idem 6 puta sedmi\u010dno dr\u017eati vjeronauk. Dr\u017eim i nedjeljom prije sv. Mise. S djecom sam se ve\u0107 upoznao i pribli\u017eio im se. Vi\u0161e me ne gledaju onako nepovjerljivo kao prije. I danas na sv. Misi malo svijeta. Velika Gospa – pa ka\u017eu da je mnogo svijeta i\u0161lo u Sinj na zavjet.<\/p>\n

30.kolovoza 1959.<\/strong> Danas je bila prva sv. Pri\u010dest. Skupilo se mnogo naroda. Uo\u010di ovoga dana govorio sam djeci o velikom i va\u017enom danu njihove prve sv. Pri\u010desti. Skupa sa djecom uredio sam crkvu – ono \u0161to se je moglo – a osobito veliki oltar. Narodu je to odmah ,,upalo u o\u010di.” Svi su se divili.<\/p>\n

Prije sv. Mise djeca su se poredala niz crkvu. S jedne strane mu\u0161ki, s druge \u017eenske. U crkvi nema banaka (klupa) pa su kle\u010dali onako po podu. Zatim smo u dvoredu i\u0161li do krstionice, da djeca obnove svoj krsni zavjet. Kad su djeca jednoglasno ponavljali obe\u0107anja, u\u010dinjena na sv. kr\u0161tenju, preko kumova, bilo je lijepo i ganutljivo. Poslije obnove krsnog zavjeta opet smo krenuli prema oltaru, pjevaju\u0107i lijepu pjesmu ,,Sad hajdemo mi k oltaru.”<\/p>\n

Po\u010dela je sv. Misa preko koje je bila sv. Pri\u010dest. Poslije nego li se je sve\u0107enik pri\u010destio, rekao je nekoliko rije\u010di o ,,Bo\u017eanskom gostu, najboljem prijatelju malenih” koji, evo, ho\u0107e da se nastani u njihovim nevinim srcima. Zatim je svakome po prvi puta pru\u017eio nebesku Hranu \u2013 Isusa jo\u0161 jedan lijepi doga\u0111aj na dana\u0161nji dan bio je, kada je na pri\u010desnu klupu kleklo 6 mladi\u0107a, koji do nekoliko dana idu u vojsku. Nek ih Bog \u010duva! I ostalih je prili\u010dan broj pristupilo stolu Gospodnjem – 30. Ukupno je bilo 90 sv. Pri\u010desti. 54 prvopri\u010desnika i 36 ostalih.<\/p>\n

\"\"

Fra Dominik Radi\u0107, \u017eupnik u Kljacima (1959.-1961.)<\/span><\/em><\/p><\/div>\n

4.listopada 1959.<\/strong> Danas sam uselio u konobu \u017eupske ku\u0107e. Na magarcu sam preveo iz Graca krevet i ne\u0161to robe (2 sukanca). To mi je \u010ditavi namje\u0161taj. U konobi sami \u0111ubar. lako je bila nedjelja prihvatio sam se posla. Ne\u0161to sam izbacio vani, a ne\u0161to smeo u jedan kut, gdje je ostalo nekoliko dana, dok se i to nije izbacilo. U \u010di\u0161\u0107enju mi je stara Manda Ku\u0161eta r. Ojdani\u0107 i moj kolega O. fra \u0160imun \u0160ipi\u0107 \u2013 kapelan Drni\u0161a. Do\u0161ao je biciklom iz Drni\u0161a da mi tako koji dan bude pri ruci.<\/p>\n

Nado\u0161la je i no\u0107. Trebalo se starati za dva le\u017eaja. Brzo smo se sna\u0161li. Za mene krevet a za njega dvoja nosila (za mrtvace). Spojili smo jedna uz druga, metnuli ne\u0161to robe odozdo, a za pokriva\u010d platno na kojemu pi\u0161e ,,Pokoj vje\u010dni daruj mu Gospodine”, s kojim se pokrivaju mrtvaci kad ih nose na pokop. Tako je moj vrijedni kolega O. fra \u0160imun veoma slatko spavao dvije no\u0107i, a onda je oti\u0161ao na svoju du\u017enost.<\/p>\n

Ostao sam sam, zapravo ne sam, nego jedna legija mi\u0161eva – \u0161takora, veliki kao mala ma\u010dka. Nisam imao ni svije\u0107e, pa sam iz crkve uzeo vje\u010dno svjetlo – lumin. Dobio sam 6 jaja. I gle jednog jutra nalazim samo \u010da\u0161u od lumina i olupine od jaja. Do\u0161li moji podstanari – \u0161takori, popili jaja, pojeli plovak od pluta za lumin, popili ulje i vodu iz \u010da\u0161e, a ostala \u010da\u0161a potpuno \u010dista. Dosadili su mi pa sam im druge ve\u010deri postavio 17 meka namazanih otrovom, koje su prve ve\u010deri sve pojeli i vi\u0161e se nije \u010duo ni jedan. Svi pokrepali ili iselili. Dalje \u0161to se zbilo mislim da nije mnogo va\u017eno da ovdje\u00a0spominjem.<\/p>\n

Vatre ni ognji\u0161ta nemam. Vrt i ograda opusto\u0161eni. Tri mjeseca se ve\u0107 hranim konzervama i ostalom suhom hranom. I \u017eeludac ve\u0107 po\u010deo protestirati. Kona\u010dno sam se nekako sna\u0161ao, zahvaljuju\u0107i veoma uslu\u017enom u\u010ditelju Mirki Glumcu, li\u010daninu, pa sam svoj podrum osvijetlio elektri\u010dnom strujom. Sad se je moglo ne\u0161to na re\u0161ou i spremiti, barem nedjeljno jedanput. Ipak velik napredak. No nekada bi bilo tako dobro kuhano da bi morao nogama zaprijeti na zid da otkinem zalogaj na pr. mesa. ,,0j vi gorski sve\u0107enici.”<\/p>\n

Premda sam prije, 12. IX. 1959. dao \u0161koli, koja se nalazila na katu \u017eupske ku\u0107e, otkaz, kako slijedi iz ugovora u\u010dinjenog izme\u0111u NOK Drni\u0161 – odjel za prosvjetu i kulturu i onda\u0161njeg \u017eupnika O. Vitomira \u0160tiha, meni 10. X. 1959. sti\u017ee od N.0.0. Drni\u0161 ,,Nalog o prisilnom iseljenju” pod brojem 01:7337\/1-59., od 6. X. 1959., potpisan od samog predsjednika Op\u0107ine N.N., koji doslovno glasi ovako: \u201eNalog za prisilno iseljenje Za: fra Dominik Radi\u0107, \u017eupnik \u017eupe Kljaci. Nare\u0111ujem Vam, da u roku ,,0dmah” ispraznite prostorije koje ste samovoljno i bespravno zauzeli u zgradi \u017eupskog ureda Kljaci, a koje prostorije zakonski koristi Osnovna \u0161kola Umljanovi\u0107i i prosvjetni radnici iste \u0161kole.<\/p>\n

\"\"

Stara \u017eupna ku\u0107a u Kljacima nalazila se nasuprot sada\u0161nje. Ulaz je bio okrenut prema jugu.<\/strong><\/em><\/span><\/p><\/div>\n

U koliko predaju ne izvr\u0161ite u roku odmah, iseljenje \u0107emo izvr\u0161iti prisilnim putem i k tome zara\u010dunavati sve tro\u0161kove na Va\u0161 teret koji \u0107e uslijediti povodom prisilnog iseljenja (tro\u0161kove oko prevoza radnika i slu\u017ebenika, dnevnice radnika i slu\u017ebenika, prevozne tro\u0161kove oko prevoza i preno\u0161enja Va\u0161ih stvari i sl).<\/p>\n

    \n
  1. F. S. N.<\/li>\n<\/ol>\n

    M.P. \u00a0\u00a0 Predsjednik:<\/p>\n

    N.N. v.r.\u201c<\/p>\n

    Na ovaj nalog odmah je upu\u0107en odgovor, jer sam potpuno zakonski uselio u svoju ku\u0107u. Upozoren je NOK \u0160ibenik na ovu nezakonsku odluku NOO Drni\u0161.<\/p>\n

    Prvoga studenoga ba\u0161 na dan Svih Svetih odr\u017ean je u samom selu zbor bira\u010da na kojemu je predsjedatelj iznio, da treba na\u0107i mjesto za \u0161kolu, jer je dobio nare\u0111enje da se ku\u0107a vrati vlasniku – \u017eupniku. Na\u0161la se dva mjesta kod privatnika, koji su pristali da u njihovoj ku\u0107i bude \u0161kola. U\u010dinjen je zaklju\u010dak.<\/p>\n

    Slijede\u0107e nedjelje je opet sve opozvano. Ili \u0161kola ili fratar. Dakle fratar neka seli. Iz ovoga se vidi \u0161to se dalje zbivalo do 19. XII.<\/p>\n

    19- 20.prosmca 1959.<\/strong> Zimska, hladna, burna no\u0107. Tama je ve\u0107 pala na zemlju. Molim brevir i o\u010dekujem prijatelja sjede\u0107i na krevetu (nemam stolice). Najednom netko zakuca na ulaznim vratima. Misle\u0107i da je vjerni prijatelj, veselo odgovorim ,,naprijed”. No iznenadio sam se. Najednom se preda mnom stvori\u0161e pet lica: N.N, N.N., N.N., milicioner, N.N., milicioner i u\u010ditelj N.N.<\/p>\n

    ,,Dobra ve\u010der” \u2013 \u201eDobra ve\u010der”. Vo\u0111a N.N. kazao je namjeru za\u0161to su do\u0161li ovim rije\u010dima: \u201eDru\u017ee Radi\u0107u mi smo do\u0161li da vas iselimo iz nus prostorija \u0161kole.” ,,Kakove nus prostorije \u0161kole?”<\/p>\n

    Upozorio sam ih na nezakonitost njihove namjere i tra\u017eio da napuste moju ku\u0107u. Na to su oni pokazali nekakav papir, tobo\u017ee nalog od Op\u0107ine da moram iseliti. No taj nalog nisu meni predali niti su mi ga pro\u010ditali.<\/p>\n

    ,,Dru\u017ee Radi\u0107u, iznesite stvari napolje.” Opet sam ih upozorio na nezakonitost njihova postupka i tra\u017eio da napuste ku\u0107u.<\/p>\n

    ,Ako vi ne \u0107ete, iznijet \u0107emo mi na silu, zato uklonite svoje knjige sa stola da vam ih vjetar ne raznese”, nastavio je N.N..<\/p>\n

    ,,Ako je sila a ne zakon, ja ne mogu ni\u0161ta protiv petorice.” Ali i dalje sam ostao mirno sjede\u0107i.<\/p>\n

    Opet daje nalog N.N. – Zlatonji da iznosi stvari. Ovaj se je na prvi mah opro, jer da zato nije pla\u0107en, a zatim su se obadva, prihvatila posla.<\/p>\n

    Izi\u0161ao sam vani i na\u0161ao dva \u010dovjeka da budu kao svjedoci ovog grubog protuzakonitog postupka. Ove je odmah N.N., milicioner grubim rije\u010dima otjerao.<\/p>\n

    Izne\u0161ene su sve moje stvari napoIje, osim mene i kreveta na kome sam sjedio. Opet nare\u0111enje da se di\u017eem sa kreveta. Kad to nisam u\u010dinio, bio sam nasilno zba\u010den s njega. Iznijeli su i krevet. Sada je slijedilo pisanje zapisnika kojeg je diktirao N.N.. Na svr\u0161etku su upitali mene, da li imam \u0161to izjaviti za zapisnik. Rekao sam nekoliko rije\u010di, na \u0161to je opet N. N. preina\u010dio moju izjavu rije\u010dima: \u00bbNe to pisati nego ovo…” Nadodao sam, da iza toga metnu, da je to njegova izjava a ne moja. Opet me je upitao da li imam jo\u0161 \u0161to iznijeti u zapisnik. Tra\u017eio sam da se unese, da mi nisu dali da izjavim ono \u0161to sam mislio. Na to je nedovr\u0161en i nepotpisan zapisnik zatvoren. Zatim su tra\u017eili da izi\u0111em. Po\u0161to nisam to u\u010dinio, bio sam iznesen na rukama dvaju milicajaca pred vrata ku\u0107e, koja su zatvorili i zape\u010datili. Kad sam rekao da \u0107u opet iste no\u0107i unutra N.N. je nadodao, da \u0107u onda i \u017eivot unutra izgubiti. Odo\u0161e valjda oko 10-11 sati i jo\u0161 mi smiju\u0107i se dobaci\u0161e ,,Laku no\u0107!”<\/p>\n

    \"\"<\/strong><\/p>\n

    Ostao sam sam. Da malo zaspem, jer sutra je nedjelja pa treba na du\u017enost. Ali kuda. Ovdje na putu na svom krevetu. Ve\u0107 se sakupio narod oko mene, iako je hladna zimska, burna no\u0107, a kazaljka na satu se ve\u0107 bli\u017ei svom svr\u0161etku – jo\u0161 malo i pola no\u0107i.<\/p>\n

    Nema spavanja. Treba na put u Drni\u0161 protestirati za ovako grubi \u010din. Na\u0111osmo ko\u010diju i dva konja i uputismo se po hladnoj no\u0107i u Drni\u0161, Koprtla Marko i Stipe Ojdani\u0107 p. Filipa i ja. Brzo do\u0111osmo u Drni\u0161. No nigdje nikoga, sve spava. Uputismo se opet nazad. Najprije se svratismo u stanicu Narodne milicije u Gracu. Tu nas nelijepo otpremi\u0161e. Vratismo se u Kljake. Do zore se malo odmorili pred ku\u0107om na ledu, tako je osvanulo i nedjeljno jutro. Kad se narod po\u010deo kupiti i vidio \u0161to se desilo te no\u0107i, mo\u017ee se zamisliti kako je to na njih djelovalo. Sv. Misa je bila kao i obi\u010dno.<\/p>\n

    Sutradan odoh u Split, a sve ostavih onako pred ku\u0107om. Vratio sam se i o\u010dekivao \u0161to \u0107e se dalje desiti. Dvije no\u0107i sam no\u0107io pred ku\u0107om na iznesenom krevetu, dvije u crkvi, a jednu u selu.<\/p>\n

    Pribli\u017eavao se i Bo\u017ei\u0107. Na Badnju ve\u010der pravio sam u crkvi jaslice kod oltara Gospe od Karmela a na oltaru je bio moj krevet. Zar ne da je to lijepo. lako je bilo i te\u0161ko, ali je ipak to bio najljep\u0161i do\u010dek za poro\u0111enje Kristovo.<\/p>\n

    Kad se ve\u0107 po\u010delo smrkavati, do\u0111o\u0161e dva slu\u017ebenika sa Op\u0107ine, doneso\u0161e odneseni klju\u010d, unije\u0161e moje stvari unutra, dado\u0161e mi klju\u010d i odo\u0161e.<\/p>\n

    Tako opet dobih svoje pravo.<\/p>\n

    Bo\u017ei\u0107, 1959.<\/strong> Stra\u0161na ki\u0161a. U konobi hladno i vla\u017eno, kao u \u0161talici. Zbog ovih neugodnosti nisam mogao misliti, da spremim ne\u0161to za pojest. Kupit u blizini nema ni\u0161ta. Zavr\u0161ih sv. Misu, i onda umoran i gladan po\u0111oh le\u0107i. Uto do\u0111e i prijatelj, otvori svoju torbu, izvadi dobar komad pe\u010dene prasetine (na ra\u017enju) i kruha, dobro se najedoh….<\/p>\n

    \u0160to se dalje de\u0161avalo mislim da nije va\u017eno spominjati.<\/p>\n

    Dao sam se na rad. Do\u0111e mi brat i dva prijatelja. Za dan dva uredimo u konobi ne\u0161to kabine – ogra\u0111ene lesonitom, da barem nekako bude odgovarala za spavanje i stanovanje.<\/p>\n

    1 – 15. sije\u010dnja 1960.<\/strong> Od prvog do petnaestog i\u0161ao sam u blagoslov ku\u0107a. Narod me lijepo primao, osim nekolicine koji nisu htjeli blagosloviti svoju ku\u0107u. Snijeg, poledica…<\/p>\n

    7.rujna 1960.<\/strong> Uz veliku muku i napor, napokon sam dobio \u010ditavu \u017eupsku ku\u0107u i istoga dana uselio u nju.<\/p>\n

    Fra Dominik Radi\u0107, iz Ba\u0161ke Vode, \u017eupnik Kljaka (1959.-1961.)<\/strong><\/em><\/p>\n

    (Imena i prezimena osoba sa\u010duvani su u kronici koja se \u010duva u arhivi \u017eupe!)<\/em><\/p>\n

    (Kronika \u017eupe Kljaci, od 1959. -1960.)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    6.kolovoza 1959. Do\u0161ao sam prvi put u svoju \u017eupu kao novoimenovani \u017eupski vikar Kljaka da dr\u017eim djeci vjeronauk. Dj’eca su se lijepo odazvala. Oko 100 djece, do\u0161lo je da se pripremi za prvu sv. Pri\u010dest. Gledali su me s nekim nepovjerenjem. To je i razumljivo, jer sve\u0107enik ve\u0107 13 godina ne boravi u \u017eupi a i nedjeljnu misu nemaju redovito. Nadam se ipak, ako Bog […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":420,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-417","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svjedoci-vjere"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/417","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=417"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/417\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":424,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/417\/revisions\/424"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=417"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=417"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=417"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}