Fra Jozi je Uprava Provincije povjerila prvu slu\u017ebu \u017eupnika u Podaci (1920. 1922.) koju je poslu\u017eivao iz samostana u Zaostrogu. Potom je godinu dana bio propovjednik u \u0160ibeniku (1922.) koji je tada bio pod talijanskom upravom. Iza toga su se redale slu\u017ebe: \u017eupnik Igrana (1922. – 1927.), \u010cvrljeva (1927. – 1928.), Le\u0107evice (1928. – 1931.), Kljaka (1931. -1935.), Une\u0161i\u0107a (1936. – 1938.), Primorskog Doca (1939. – 1941.) te ponovno Kljaka po\u010detkom 1942., gdje su ga koncem listopada 1942. partizani uhitili, odveli u Donji Mu\u0107, bez su\u0111enja i mogu\u0107nosti obrane, osudili na smrt strijeljanjem 1. studenog 1942. (na datum svoga kr\u0161tenja u 46. godini \u017eivota), dopustiv\u0161i mu da se pripremi za smrt.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/www.petrovopolje.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/photo_2025-09-24_20-05-25-830x1024.jpg\")
<\/p>\n
Ljubav za dom Gospodnji<\/strong><\/p>\n Fra Jozin sve\u0107eni\u010dki \u017eivot bio je uistinu sadr\u017eajan. U prvom redu bio je svjestan svoga sve\u0107eni\u010dkog poslanja kojemu se, slijede\u0107i Isusove rije\u010di navje\u0161taja evan\u0111elja, potpuno predao: ,,Idite i u\u010dinite sve narode u\u010denicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! U\u010dite ih da vr\u0161e sve \u0161to sam vam zapovjedio!” (Mt 28, 19-20). Time je postao svjestan da treba navije\u0161tati Krista i u zgodno i u nezgodno vrijeme, poput sv. Pavla, u svoj strpljivosti i pouci (usp. 2 Tim 4, 2).<\/p>\n Me\u0111utim, to ga nije prije\u010dilo da kulturno i nacionalno osvje\u0161tava i uzdi\u017ee ljude u \u017eupama u kojima je djelovao. Na prvom mjestu uvijek mu je bila njegova sve\u0107eni\u010dka i pastirska slu\u017eba da u\u010di i propovijeda, dijeli sakramente te bude vo\u0111a i u\u010ditelj povjerenoga vjerni\u010dkog stada. Na tom polju posebnu je ljubav pokazivao za vjerski odgoj mladih, nastoje\u0107i da se izgrade u zrele osobe i dobre vjernike. Njih je nastojao uklopiti u organizirani crkveni \u017eivot: poukom, primanjem sakramenata, crkvenim pjevanjem, sviranjem i zajedni\u0161tvom.<\/p>\n Rad s mladima zapo\u010deo je posebno u Igranima gdje je osnovao tambura\u0161ki orkestar, u\u010dio ih svirati, nabavio harmonij za crkvu, uveo hrvatsko crkveno pjevanje. U Igranima je imao pote\u0161ko\u0107a s organizacijom i nadle\u017enosti oko izgradnje novog zvonika.<\/p>\n U zagorskim \u017eupama: \u010cvrljevu, Le\u0107evici, Une\u0161i\u0107u, Primorskom Docu i Kljacima, siroma\u0161nim i prenapu\u010denim prostorima u ono doba, su\u017eivio se sa svakida\u0161njim problemima naroda i \u017eivotnim tegobama.<\/p>\n Mladima je otvarao put prema budu\u0107nosti i poticao ih da izu\u010de neki zanat te se tako osposobe za \u017eivot. U \u017eupi Le\u0107evici utemeljio je dru\u0161tvo \u201eHrvatski radi\u0161a\u201c, \u010diji je u po\u010detku bio povjerenik, a kasnije predsjednik. Uputio je desetak mladi\u0107a na zanat, osnovao sto\u010darsku zadrugu, u cijeloj le\u0107eva\u010dkoj op\u0107ini podizao sto\u010darstvo. Bilo je onih koji su mu na tom zavidjeli, ali on je znao ustrajno raditi, a svojim kriti\u010darima velikodu\u0161no pra\u0161tati te slu\u0161ati starje\u0161inske savjete i odredbe, kako u radu, tako i pri premje\u0161tajima. U Primorskom Docu uredio je \u017eupnu ku\u0107u, obnovio gusterne, a u crkvi podigao tri nove ispovjedaonice.<\/p>\n U Kljacima je proveo veliki pothvat oko regulacije toka rijeke \u010cikole te uredio oko tri kilometra njezina toka. U \u017eelji da u \u017eupi podigne pismenost kao uvjet svakog napretka, brinuo se za izgradnju \u0161kolske zgrade, protiv \u010dega su bili mnogi, smatraju\u0107i \u0161kolu nepotrebnom, zbog \u010dega je u kona\u010dnici plan i propao.<\/p>\n Osim \u0161to je popravljao i ure\u0111ivao crkve u Le\u0107evici, Koru\u0161cima i Vu\u010devici, osnovao \u201eHrvatskog radi\u0161u\u201c, organizirao priredbe i dr\u017eao predavanja u Le\u0107evici i Br\u0161tanovu; osnovao je i Sto\u010darsku zadrugu \u010diji je bio predsjednik i prvi u cijeloj op\u0107ini uveo sanske koze i svinje jork\u0161irske pasmine. Posebno je poznat njegov prikaz ekonomsko-kulturnih prilika u Le\u0107evici s planom kako spasiti i napu\u010diti krajeve siroma\u0161ne le\u0107eva\u010dke op\u0107ine. Detaljno je ocrtao stanje op\u0107ine u ekonomskom, socijalnom, kulturnom i religioznom pogledu. Jedan primjerak Prikaza poslao je u Banovinu u Split koja mu je izrazila pohvalu i zahvalnost. Bavio se i iseljeni\u010dkim pitanjima, u \u010demu mu je pomagalo ministarstvo.<\/p>\n \u017dele\u0107i ukazati na va\u017enost fra Jozina \u201ePrikaza ekonomsko-kulturnih prilika u Le\u0107evici\u201c, donosimo njegov osobni zaklju\u010dak: ,,Ne mo\u017ee se re\u0107i: Zagora polako ali postepeno propada. Na stvari je, da je Zagora propala, samo se jo\u0161 nalazi u zadnjim o\u010dajnim trzajima. Ovog ekonomskog patnika mo\u017ee se – ako se ho\u0107e – spasiti. Ne predla\u017ee se, da sad Kraljevska Vlada podjeli narodu nekoliko milijona dinara. Treba narodu dati poticaja sa prosvjetnom i nov\u010danom pripomo\u0107i, pa neka se sam trudi za svoje lak\u0161e \u017eivljenje. Izneseni su zato i konkretni prijedlozi. Imali su i drugi narodi nesre\u0107a i kriti\u010dnih momenata; vodili su i drugi narodi ratove; i druge je narode: bolest, krupa, su\u0161a poha\u0111ala, pa ipak su uspijevali – poslije razmjerno kratkog vremena – da isplivaju iz neima\u0161tine i osna\u017ee se ekonomski mnogo bolje nego mi. Ovaj narod \u010dednih je zahtjeva. Ne tra\u017ei elektri\u010dno svjetlo, ni tramvaja, nit asfaltiranje ulica, ni vodovoda, ni motorne plugove, ni kupali\u0161ta, ni kina, ni kazali\u0161ta. Samo tra\u017ei: ‘Kruha, kruha gospodaru!’ Tra\u017ei ruku pomo\u0107ncu, koja \u0107e ga pridi\u0107i iz bolesni\u010dkog kreveta, dat mu \u0161tap u ruke, osoviti ga na vlastite noge, pa \u0107e sam da hoda, a ne\u0107e uvijek tra\u017eiti milodara. <\/em><\/strong><\/p>\n Dr\u017eava poma\u017ee: lopta\u010dka, jaha\u010dka, lova\u010dka i druga \u0161portska dru\u0161tva; daje pripomo\u0107 novinam, kazali\u0161tima, pjeva\u010dkim, tambura\u0161kim i muzi\u010dkim dru\u0161tvima; podupire turizam, podizanje spomenika, asfaltiranje ulica, mramorne zgrade, luksuzne automobile, parobrodska dru\u0161tva itd. To je sve dobro i pohvalno, ali je isto tako humano i dr\u017eavni\u010dki pomo\u0107i narod koji strada, a zaslu\u017euje bar toliko pa\u017enje i susretljivosti koliko svi gore spomenuti, koji su podpomagani novcem i ovoga istoga naroda. Pomo\u0107 u bijedi – dvojstruko vrijedi.”<\/em><\/strong><\/p>\n Fra Jozo se povremeno javljao crticama iz \u017eivota u \u010dasopisima: Jadran, Novo doba, Hrvatska rije\u010d, glasnik Gospa Sinjska, Narod, Hrvatski radi\u0161a, Po\u0161ta, Politika itd. Nije se bavio politikom niti je pristajao ni uz koju politi\u010dku stranku. Vi\u0161e je brinuo o socijalnim pitanjima i \u017eelji da pomogne svojim \u017eupljanima kako izi\u0107i iz siroma\u0161tva i neima\u0161tine. Mnogi su ga radije \u017eeljeli vidjeti kao sociologa i politi\u010dara, a manje kao duhovnog pastira i u\u010ditelja. On je ostajao na zacrtanom putu sve\u0107eni\u010dkog poslanja, svjestan da kao sve\u0107enik treba u\u010dvr\u0161\u0107ivati vjeru i navije\u0161tati evan\u0111elje, a u konkretnom \u017eivotu braniti stabilnost kr\u0161\u0107anske obitelji, odgoja djece i mlade\u017ei.<\/p>\n Ipak, kad je stvorena Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, u njemu se pobudio interes kako bi pomogao mladoj i nejakoj dr\u017eavi u nastajanju. I tada je na prvo mjesto stavio duhovnu dimenziju rada i \u010dvrstih temelja njezine izgradnje, a na drugo njezin materijalni procvat i politi\u010dku zrelost. Tada je drugi put do\u0161ao u prostranu \u017dupu Kljake i sve svoje sile usmjeravao da ljudima usadi u srce ljubav prema Bogu i prema Domovini, savjesno vr\u0161e\u0107i svoje sve\u0107eni\u010dke du\u017enosti i upozoravaju\u0107i na pogubnu komunisti\u010dku propagandu.<\/p>\n Kao ugledan i utjecajan sve\u0107enik okupljao je oko sebe najpozitivnije snage koje su javno branile vjerske i nacionalne interese od svih natruha krivih i \u0161irokogrudnih obe\u0107anja blagostanja agresivne komunisti\u010dke propagande. Hrabro je branio vjerski i nacionalni ponos i uvjerenje. Selo se organiziralo protiv partizana osnutkom ,,seoske milicije” koja je dugo vremena odolijevala partizanskim napadima. Nije \u010dudno da je brzo postao meta komunisti\u010dko-partizanske mr\u017enje, smatrali su ga svojom najve\u0107om zaprekom u ostvarenju osvaja\u010dkih partizanskih operacija. Optu\u017eivali su ga da je i sam sudjelovao u borbenim napadima na partizane, za \u0161to nema nikakvih dokaza.<\/p>\n U Kljacima je bio mali broj partizanskih simpatizera, ve\u0107ina je bila na strani hrvatske vlasti. Koncem listopada 1942. partizani su napali Kljake s ciljem da zauzmu selo, a na prvom mjestu da zauzmu \u017eupnu ku\u0107u i uhite \u017eupnika. \u017dupnik je po\u0161ao u Drni\u0161 tra\u017eiti pomo\u0107. Upravitelj ugljenokopa Britvi\u0107<\/strong> pozvao gaje k sebi, tvrde\u0107i da \u0107e ga on za\u0161tititi. Nasjeo je njegovim la\u017enim obe\u0107anjima i upravo tu po\u010dinje njegova tragedija, izdaja i predanje partizanima, svjedo\u010di o. fra Julijan Ramljak.<\/p>\n Uhi\u0107en je, dva dana ispitivan, nemilosrdno mu\u010den i poni\u017eavan te na koncu osu\u0111en na smrt. Fra Julijan Ramljak pi\u0161e: ,,Upravitelj rudnika je pozvao fra Jozu da \u0107e partizani napasti Kljake i da se obrati k njemu, jer je kod njega sigurniji. Fra Jozo ga je poslu\u0161ao. Partizani su do\u0161li i uhvatili ga. \u017dupljani reko\u0161e da ga je izdao upravitelj tamo\u0161njeg rudnika. Odatle su ga skinuli potpuno gola i bosa i gonili prema Mu\u0107u, a na le\u0111ima je nosio vre\u0107u p\u0161enice. Tamo blizu Mu\u0107a morao je kopati sebi grob i tu su ga ubili. Da je ostao u ku\u0107i, ne bi ga ubili, jer su Klja\u010dani, \u010dim bi partizani provirili prema Kljacima, zvonili na sva zvona i uvijek su ih odbili. Kljake nisu nikad osvojili…”.<\/em><\/strong><\/p>\n Nada Dedi\u0107, fra Jozina ne\u0107akinja, profesorica u mirovini iz Karlovca, posvjedo\u010dila je don Anti Bakovi\u0107u: ,,Bila sam vrlo mlada kad su partizani 1942. godine ubili brata moje majke, sve\u0107enika fra Josipa Borkovi\u0107a. To je bila druga ratna godina, partizanski rat je bjesnio na dalmatinskim prostorima… Sje\u0107am se da sam ga posljednji put vidjela iza Uskrsa 1942. kad je do\u0161ao u Sinj vidjeti roditelje. Oni su ga savjetovali da ostane u samostanu u Sinju ili Splitu, jer su sela ve\u0107 bila opasna. On se na te savjete samo \u0161alio i rekao da se on politikom ne bavi, a i da nikome ni\u0161ta lo\u0161e nije uradio, pa za\u0161to bi ga ubili. Ali partizani nisu tako mislili, nego su ga ve\u0107 nakon par mjeseci na najokrutniji na\u010din ubili…”.<\/em><\/strong><\/p>\n Vrhunac partizanske mr\u017enje prema fra Jozi bilo je njegovo uhi\u0107enje kad su ga poni\u017eavaju\u0107im postupcima odveli u Mu\u0107 te zatvorili u Kambijevu<\/strong> ku\u0107u. Prijeki partizanski sud osudio ga je na smrt strijeljanjem koje je izvr\u0161eno 1. studenog 1942. u 19:00 sati. Prije strijeljanja dozvoljeno mu je da se sabere, spremi za smrt i susret s Gospodinom. O. Grabi\u0107, provincijal, opisao je gvardijanu samostana Majke Bo\u017eje Lurdske u Zagrebu fra Mateju Vodanovi\u0107u fra Jozin slu\u010daj: ,,Partizani su strijeljali o. Borkovi\u0107a na Mu\u0107u Donjem. \u010cujem da ga je ispovjedio don Marijan Gudelj. Bog mu du\u0161u pomilovao!”<\/em><\/strong><\/p>\n Znao je da je pravedan te da mu se ne sudi zbog krivice nego zbog \u010dinjenice daje katoli\u010dki sve\u0107enik. Za ideale svoga sve\u0107eni\u0161tva bio je spreman podnijeti najte\u017ei progon i smrt. Pokopan je plitko na njivi ispod Kambijeve<\/strong> ku\u0107e u Mu\u0107u, pa su psi raskopali zemlju i rastezali njegovo mrtvo tijelo.<\/p>\n \u017divot je po sebi kratak da se ostvare \u017eeljeni planovi, a jo\u0161 je kra\u0107i kad mu je oduzeta i prekinuta \u017eivotna nit u naponu snage kao \u0161to je fra Jozi Borkovi\u0107u u 46. godini \u017eivota. Strah i neizvjesnost bili su njegovi svakida\u0161nji pratitelji. Fra Jozin slu\u010daj tipi\u010dan je primjer partizanske mr\u017enje usmjerene prema sve\u0107enicima koja se mnogo puta pokazala u ratu, a nije prestala ni u poratnim vremenima.<\/p>\n Svjedo\u010danstvo partizanske mr\u017enje<\/strong><\/p>\n Partizanski pokret vo\u0111en komunisti\u010dkom ideologijom imao je jasne ciljeve borbe do istrjebljenja svih svojih protivnika. Nasilno se obra\u010dunavao s nositeljima starih dru\u0161tvenih struktura. Na meti su mu bili seoski \u017eupnici, seoski glavari i ugledne osobe iz redova HSS-a.<\/p>\n Don Marijan Gudelj, \u017eupnik Donjeg Mu\u0107a, 3. travnja 1943. dao je iskaz provincijalu fra Petru Grabi\u0107u kako su partizani strijeljali fra Jozu. Da bismo potvrdili gornje tvrdnje o fra Jozinoj smrti donosimo provincijalov zapis u cijelosti nastao na temelju iskaza don Marijana Gudelja: ,,0. Jozo Borkovi\u0107 strijeIjan je od partizana 1. XI. 1942. u 7 sati nave\u010der. B.[orkovi\u0107] je pokopan u jednu plitku rupu kod poljoprivredne stanice na Mu\u0107u; u njegovoj \u017eupi. Tako je bio plitko zakopan da su ga mrtva iz rupe pasi rastrgali; pri \u010demu se jedan partizan nasla\u0111ivao. Oko 22. X. 1942. partizani su napali u no\u0107i Kljake, gdje je \u017eupnikovao o. Jozo Borkovi\u0107. Prvi cilj napadaja i obrane bila je \u017eupna ku\u0107a. Partizana je bilo oko 400 stotine. Kad je o. Borkovi\u0107 vidio jaku silu presvukao se, s namjerom, da tra\u017ei poja\u010danje u Drni\u0161u. Pri njegovu bijegu nedaleko od njegove ku\u0107e ina\u010de izvanka njegov prijatelj (?) gosp. Britvi\u0107 pozvao ga je u svoj ured kod ugljenokopa, gdje je upao u ruke partizana. Tom zgodom neki partizan iz Ka\u0161tela bio je ranjen, i taj je govorio, da ga je Borkovi\u0107 ranio, \u0161to je on odlu\u010dno poricao. O. Borkovi\u0107a prisilili su da nosi na sebi 50 kg kukuruza sve do mosta ispod Vrbe. To je za nj nenaviknuta bio grozan teret i mu\u010deni\u0161tvo. Don Marijan bio se zauzeo da mu spasi \u017eivot i to mu je bilo uspjelo. Preokret se dogodio s toga, \u0161to su tih dana partizani nastradali s onu stranu Svilaje, i \u0161to su to stradanje pripisali franjevcima (!?). Da se osvete franjevcima osudili su na smrt o. Jozu Borkovi\u0107a.<\/p>\n ,,Osudili su ga Dujo Ba\u0161i\u0107<\/strong> iz Prugova, vojni\u010dki komandir, radnik splitskog brodogradili\u0161ta, koji je bio u \u0160panjolskoj kao \u010dlan crvene legije i njegov zamjenik Ivan Zekan<\/strong> re\u010deni Ico<\/strong>, iz Donjeg Postinja, bojadisar. Don Marijanu pokojnik je bio prijatelj, ali mu nije uspjelo do\u0107i do njega ni saznati \u0161to \u0107e s njim biti. Naknadno je doznao, kako se Pokojnik, kad je vidio gdje mu se kopa rupa ispod prozora, ve\u0107 domislio svojoj smrtnoj osudi. Na 1. XI. pripremili su partizani gozbu i pi\u0107e – pro\u0161ek itd., pozvali Pokojnika da se i on s njima gosti i pije, ali je odbio: nije ni jeo ni pio. Kad su mu saop\u0107ili smrtnu osudu, tra\u017eio je, da se spremi na smrt, te su mu dali 20 \u010dasa vremena. Pred smrt zagrlio je jednog partizana i molio da mu se smiluju i oproste \u017eivot. Bili su nemilosrdni i, doveli ga pred rupu, prvi put plotun nije opalio (!?), drugi put opalio i o. Borkovi\u0107 bio je mrtav! Bog mu du\u0161u pomilovao! Kad se bude prenosilo njegovo tijelo, jer ima ondje vi\u0161e grobova, neka se upitaju za informacije ovi po\u0161teni ljudi: \u0160imi\u010di\u0107 Jakova Nikolina, Ivankovi\u0107 Iliju (Jaka\u0161a) i Grani\u0107 Bo\u017eu pok. Jure.<\/p>\n Don Marijan je pro\u017eivio me\u0111u partizanima nekih 6 mjeseci. Stekao je uvjerenje da su oni u rukama Moskve. Prova\u0111aju nacrt bolj\u0161evizacije na svakom podru\u010dju ljudske djelatnosti kao oblik najtvr\u0111e komunisti\u010dke struje. Crkvi, vjeri i sve\u0107enicima ne\u0107e biti mjesta, kad se partizani zagospodare. Njihov je nacrt istrjebljenje vjere i crkve poslije pobjede, sada partizani i taktiziraju, jer narod dr\u017ei do vjere i do sve\u0107eni\u0161tva. Jedini na\u010din, veli don Marijan, fizi\u010dku silu partizana prijekom silom zatrti. Drugo ne ostaje. Don Marijan veli da je o. Borkovi\u0107, prije strijeljanja podigao ruke i o\u010di prema nebu u molitvi.<\/p>\n 3.\/4. studeni 1942. Mose\u0107ki partizanski odred napao je usta\u0161ko upori\u0161te u Kljacma, pi\u0161e u Mu\u0107koj republici: ,,Pri ovome uhva\u0107en je seoski fratar usta\u0161a Jozo Borkovi\u0107. On je za vrijeme napada bataljona obukao selja\u010dko odijelo i borio se protiv partizana i ranio jednog u ruku. Znaju\u0107i da je fratar usta\u0161ki organizator u selu, izvr\u0161ena je premeta\u010dina. U crkvi iza oltara na\u0111ene su 24 pu\u0161ke, 2 sanduka ru\u010dnih bombi i velika koli\u010dina municije. U \u017eupnikovoj ku\u0107i na\u0111ene su ve\u0107e koli\u010dine p\u0161enice, odje\u0107e i mnogo peradi… Sve je zaplijenjeno. Fratar Borkovi\u0107je osu\u0111en u bazi bataljona. Izre\u010dena je i izvr\u0161ena smrtna kazna”.<\/p>\n Mnogo je la\u017ei napisano u ovim recima. Ako je fra Jozo ubijen 1. studenog 1942., onda nikako nije mogao sudjelovati u borbi protiv Mose\u0107koga partizanskog odreda s 3. na 4. studenog niti je mogao raniti ikojeg partizana. Mrtvi fratar i poslije smrti ranjava svojom pu\u0161kom partizana! Tu su la\u017e servirali u javnost pa su je htjeli podmetnuti i samom vl\u010d. Gudelju.<\/p>\n Iskazi svjedoka kazuju da se na tom terenu dogodilo strijeljanje i da je fra Jozo tu pokopan. Iskapanja su nastavljena 8. i 9. travnja 2011, ali ni tada nisu prona\u0111ene kosti pokojnog fra Joze. Prema nekim svjedocima prenesene su u Ogorje u ogradu kod Leskurovih ku\u0107a gdje nisu vr\u0161ena iskapanja. lako ne znamo za grob sve\u0107enika – mu\u010denika fra Joze, znamo za njega kao \u017ertvu koja je svoj \u017eivot polo\u017eila za ideale vjere i Domovine. U klaustru Franjeva\u010dkog samostana u Sinju 2015. podignut mu Je bron\u010dani reljef, djelo akademskog kipara Vene Jerkovi\u0107a.<\/p>\n Fra Stjepan \u010covo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Fra Jozo Borkovi\u0107 rodio se u Sinju 10. rujna 1896, od oca Nikole i majke Ane ro\u0111. Ivan\u010devi\u0107, Krstio ga je 1. studenog 1896. sinjski \u017eupnik fra Ante \u0160pika i na kr\u0161tenju je dobio ime Jakov, Nikola i Frano. Kumovi na kr\u0161tenju su mu bili gosp. Jure Pavi\u0107 i Josip \u010cav\u010di\u0107. Imao je bra\u0107u Dominika i Antu te sestru Mariju. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":350,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svjedoci-vjere"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=339"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/339\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":352,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/339\/revisions\/352"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.petrovopolje.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.petrovopolje.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/photo_2025-09-24_20-41-18-881x1024.jpg\"){kind=spacer}
Briga za sveop\u0107e dobro naroda<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/www.petrovopolje.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/photo_2025-09-24_20-09-08-1024x998.jpg\")
U vrtlogu izazova<\/strong><\/p>\n![\"Dujo](\"https:\/\/www.petrovopolje.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/3_duje-basic-710x1024.jpg\")
<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/www.petrovopolje.com\/wp-content\/uploads\/2025\/09\/Borkovic-Fra-Jozo.jpg\")
Dana 1. travnja 2011. u Mu\u0107u Donjem (kod \u0160umarije) po\u010delo je istra\u017eivanje fra Jozinih posmrtnih ostataka. Na temelju izjava triju svjedoka koje je prikupio istra\u017eni sudac, pristupilo se istra\u017eivanju. Kako je od tada pro\u0161lo gotovo \u0161ezdeset godina, te\u0161ko je bilo odrediti to\u010dno mjesto na kojem je fra Jozo pokopan, teren se otad obra\u0111ivao, a kosti su najvjerojatnije negdje prenesene kako bi se prekrila partizanska zlodjela. Nakon dugog i intenzivnog istra\u017eivanja ljudske kosti nisu prona\u0111ene, ali je na\u0111ena jedna \u010dahura. Te\u0161ko je ustvrditi je li ba\u0161 ta usmrtila fra Jozu.<\/p>\n